12 najčešćih pitanja koja inspektor postavlja prilikom kontrole procene rizika
- Da li objekat poseduje važeću procenu rizika i ko ju je izradio (licencirano lice/firma)?
- Kada je procena rizika poslednji put revidirana i da li je revizija izvršena u roku od 3–5 godina ili nakon značajne promene procesa/objekta?
- Da li se ovlašćena kopija procene rizika nalazi na objektu i dostupna je odgovornim licima i službenicima obezbeđenja?
- Sadrži li plan obezbeđenja (koji proističe iz procene) tačan broj i raspored licenciranih službenika po smenama?
- Jesu li sve tehničke mere (CCTV, kontrola pristupa, alarmni sistemi) implementirane u skladu sa preporukama iz procene rizika?
- Da li su svi službenici obezbeđenja upoznati sa procenom rizika i potpisali izjavu o upoznavanju sa merama?
- Postoji li evidencija sprovedenih obuka i periodičnih provera znanja vezanih za procenu rizika?
- Vodi li se dnevnik incidenta i koristi li se analiza tih podataka za reviziju i unapređenje procene rizika?
- Da li plan vanrednih situacija (požar, evakuacija, oružani napad) proizilazi iz procene rizika i redovno se testira?
- Sprovodi li se interni nadzor nad primenom mera (patrolni izveštaji, kontrolne knjige) i arhiviraju li se ti zapisi?
- Da li su rizici rangirani (visok, srednji, nizak) i jesu li predviđene mere usklađene sa svakim nivoom rizika?
- Postoje li dokazivi podaci o usklađenosti sa Zakonom o privatnom obezbeđenju (licence službenika, ugovori s agencijom, sertifikati opreme)?
Uz odgovore na ovih 12 pitanja, objekat demonstrira da procena rizika nije „mrtav“ dokument, već živi alat za bezbednost i usaglašenost sa zakonom.